Da se bar mogu probuditi u svijetu ljubavi bez starih dugova i onih nakaza što su me stalno pratile.
Da te bar mogu poljubiti bez loših sjećanja na hladna proljeća bez slike stradanja što se baš na nas zaljepe.
Jer moj je život igra bez granica umorna priča, trganje stranica na kojim ništa ne piše.
Jer moj je život vječito padanje kad zbrojim poraze ništa ne ostane samo još vučem navike i sve na tome ostane.
Da te bar mogu probuditi kavu ti skuhati u krevet donijeti pa te poljubiti al toga nema i ne postoji.
Da se bar mogu zaljubiti u malu seljanku na nekom proplanku gore u svemiru tako da dolje ne vidim.
|