svi su se nekako naučili redu kroz život ovaj idu k´o po koncu i moja ljubav, moja prva ljubav i ona mašta o slavi i novcu
prijatelji moji sada su na cijeni svaki put dođu kad im nešto treba takav je život uvijek ista priča previše tuge, premalo neba
kao da sam slučajno u igri ja sam svoje tjerao do kraja i noć me tako zatekla na putu pijana od tuge i željna bez kraja
tako smo daleko k´o djetinjstvo moje u kome me mnogi još i danas vide ja njih ne mogu ne sliče na sebe sve jasnije vidim kako vrijeme ide
kao da sam slučajno u igri ja sam svoje tjerao do kraja i noć me tako zatekla na putu pijana od tuge i željna bez kraja
|