Iskreno, dobro došla ti samoćo sad na vrata, kritično nikad bila al´ iz sveg´ izašla jača, sve će to jednom u glavi postat´ samo lanjski snijeg.
Daleko sad je moja sreća, danima okreće mi leđa, rani me, neka ide k vragu sve.
Sada znam da mrzim te, što je bilo, bilo je nek u grlu stane kost ako je laž, evo dušu predajem, na koljenima ti priznajem, u suzama ti leži cijela istina.
Dajte vina, izgorjet´ ću , da isperem nevolju, gorak okus tvojih mednih usana.
Kažem ti: odlazi tugo ti što srce slamaš, dajte mi čašu, nek´ priča svijet da nisam dama, briga me jer tvoja ljubav, kazna meni bila je.
|