Ubijaš me usnama

Tvoje ime neću
spomenuti nikad više
a bila si svjetlost, moja duga poslije kiše
sve je bilo bajka
kao dodir tvoga tijela
sada igraš kvarno
to stvarno ne bi smjela

Kao ti
niko kao ti jako ne ljubi
priznajem bojim se
opet neću znati
s tobom biti i prestati

Ubijaš me usnama
znam te ja, za to si rođena
ne znam da ti odolim i oprostim
bar da te ne volim

Uzalud me tražiš
mene više nema za te
dao sam ti sebe
čekao te duge sate
boljelo me jako
ali ti nikad neću reći
to je stara priča
kada dođe netko reći