Tvoje bilo lice pamtim u noćima kako bdije dok mi malo srce bdije a u tebi moja duša spava
Tvoje oči tako blage pune brige za me malog kao da su bile sritne za mene tako drage
Sad me prati život cili glas ditinjstva rodnog kraja pa se uvik none sitim i molitve što nas spaja
Čeka li me u đardinu vesela i nasmijana kao kad bi s puta doša onih lipih mladih dana
Moja none, moja none, moja none, jedina
Sad se sitim tvojih riči i poruka u tvojim pismima da u cilom svitu nima onog što mi dušu liči
Od kamena grada mora klape pisme mandolina mojih starih mojih dragih sve je lipo od davnina
I dok lutaš svitom bilim a umorna glava pada kad je teško srce pita gdje je moja none sada
Čeka li me u đardinu vesela i nasmijana kao kad bi s puta doša onih lipih mladih dana
Moja none, moja none, moja none, jedina nema mi je u kominu oko kuće cvili bura iza škura tuga spava utihnula stara ura
Moja none, moja none, moja none, jedina
|