Sjedimo za stolom, svak sa svojim bolom čaša čašu slijedi, ove noći se ne štedi.
Sad su digli ruke, svi od naše muke al´ dok skupa mi smo, prijatelju, sami nismo.
Daj zapjevaj pjesmu, prijatelju mili, uvijek kad je teško, mi smo slavili, uvijek smo slavili.
Moj kume, kumašine, nemoj da te išta brine, ni život, ni žena neka, ko´ brat si mi cijelog vijeka. Moj kume, kumašine, gledaj što su cure fine, stotine si takvih imo hajde rođo, nazdravimo.
Pa, korak, po korak al´ je život gorak, a, ulica duga, kao ova naša tuga.
Daj zapjevaj pjesmu, prijatelju mili, uvijek kad je teško, mi smo slavili, uvijek smo slavili.
|