Kad strasti nestane, kada ljubav jednom prođe ti čekaš korak moj koji do jutra ne dođe. Uđem na prstima da ne budim te tiho, tiše, a znam da ne spavaš i to me boli najviše.
Gdje smo mi to stigli, gdje je ona ljubav najveća? Ruke smo od nas digli sreće se nito ne sjeća. Pa sad patim, pa sad patiš. Zašto kraj ne prihvatiš?! Gdje smo mi to stigli gdje je ona ljubav najveća? Ruke smo od nas digli sreće se nitko ne sjeća. Pa sad patiš, pa sad patim. Zašto kraj ne prihvatim?!
Kad strasti nestane svašta se govori u bijesu! Na bolje ne ide, ruke i usne hladne su. Što nas je spajalo, sada nas razdvaja sve više i svako srce sad u svome mraku uzdiše.
|