Poljubi zoru kad preboliš noć u kojoj ljubav ratuje s ranom.
Kao ranjena ptica pred lovca ćeš doć´ ti najslađa dušo pred sudbinom slanom.
Blagoslovi riječi istine i laži u kojima ljubav nikada nije.
Ponekad zdravo srce ranjeno traži ponekad nemirna voda, vodu pije.
Pučina je pusta, al´sa bezbroj kapi tako i ljubav zajedno s tobom.
I ne daj je onom tko joj plačući vapi već onom tko ti odlazi noseć´ je sobom.
Zar magla nije sa nebesa data da se kroz nju bori tvoj životni put.
Mada je krcata i srebra i zlata pregazi je, pogledaj gore mjesec je žut.
|