Kad bi dao Bog

Minutu pred kraj, za tvoj oproštaj,
ja priznat ću grijeh k´o slamku za spas
i past ću na dno - zaslužujem to
da sudiš mi ti.

I stid me i strah što ostat ću živ,
ne postoji riječ koliko sam kriv
i spreman je stol da večeram bol
odeš li ti.

Da nam Bog noćas da ljubav kao zadnju priliku
rađe nego svijet uzeo bih nju
i ne bi nitko kao ja, tvoju ljubav tako čuvao
nju sam imao, pa izgubio.