Kad sunce poslije duge kiše Sam ti došla, sjećaš se? A samo su dan prije toga Tebi sve lađe potonule I sve su ti zvijezde samnom Na nebu zasjale.
K'o svjetlo na kraju tunela Bespomoćno si me trebao, Zgrabio si moju ruku, na ljubav se meni zakleo, A sad kad si jak i moćan, Tako lako si me idao.
Hvala, bar se ljudski oprostiš. Hvala, bar se malo iskupiš. Hvala, ni da prozboriš. Hvala, da nešto lijepo ostaviš. Hvala, prije nego me zaboraviš. Hvala, da li možeš da izgovoriš.
Kao žednom čaša vode U pustinji sam ti trebala, I na ruke tvoje prazne Koje traže srce predala, I usnama te svojim u život vratila. K'o bolesnom lijek što treba Ti si moju ljubav dobio. Tad u tvoje hladne oči Ponovno je plamen planuo, A sad si me tako lako S drugom prebolio.
|